Izabrani među nizom skrivenih niskofrekventnih zvukova – uključujući grmljavinu, oceanske valove, lansiranje raketa, gradove, vjetroturbine, pa čak i avione, vlakove i automobile – čudni infrazvuci do sada su prkosili objašnjenju.
Baloni na solarni pogon lansirani u Zemljinu stratosferu zabilježili su niz misterioznih tutnjava, a odmah je nastao problem jer znanstvenici ne mogu točno odrediti njihovo podrijetlo. Zvukovi, koje detektiraju specijalizirani instrumenti na 21 300 metara iznad Zemljine površine, poznati su kao infrazvuk jer su toliko niski da ih ljudsko uho ne čuje.
Izabrani među nizom skrivenih niskofrekventnih zvukova – uključujući grmljavinu, oceanske valove, lansiranje raketa, gradove, vjetroturbine, pa čak i avione, vlakove i automobile – čudni infrazvuci do sada su prkosili objašnjenju. “U stratosferi, postoje misteriozni infrazvučni signali koji se javljaju nekoliko puta na sat na nekim letovima, ali njihov izvor je potpuno nepoznat”, rekao je glavni istraživač Daniel Bowman, viši znanstvenik u Sandia National Laboratoriji u Novom Meksiku, u priopćenju kojeg prenosi Live Science.
Kako bi uzorkovali zvučni krajolik stratosfere, Bowman i njegovi kolege napravili su niz plastičnih balona širine 7 metara, pričvrstivši ih infrazvučnim senzorima koji se nazivaju mikrobarometri i dodajući prah drvenog ugljena. Svojstvo tamnjenja ugljena omogućuje sunčevoj svjetlosti da zagrije zrak unutar balona, čineći balone da lebde.
Što bi to moglo biti?
“Naši baloni su u osnovi goleme plastične vrećice s malo ugljene prašine iznutra koja ih čini tamnima. Izrađujemo ih od slikarske plastike iz željezarije, transportne trake i ugljenog praha iz trgovina pirotehničkim materijalom”, rekao je Bowman. “Kada sunce obasja tamne balone, zrak unutra se zagrijava i postaje poletan. Ova pasivna solarna energija dovoljna je da balone s površine podigne na više od 20 km u nebo”, rekao je.
Počevši od svog prvog puštanja balona 2016. godine, istraživači su poslali 50 balona u nebo kako bi uzorkovali niske udare i tutnjavu stratosfere. Istraživači su isprva krenuli sa snimanjem zvukova vulkanskih erupcija, ali su proučavali i druge zvukove koje su pokupili, prateći svoje balone na putanjama leta od stotina milja pomoću GPS-a.
Tijekom tih letova istraživači su uhvatili zvukove i tihe, ponavljajuće tutnjave čiji se signali nisu mogli pratiti. Znanstvenici imaju nekoliko ideja o tome što bi ti misteriozni zvukovi mogli biti, a kreću se od prethodno neotkrivenog oblika atmosferske turbulencije do odjeka odozdo koji su postali izobličeni do neprepoznatljivosti. Istraživači kažu da će nastaviti istraživati zvukove u stratosferi, prateći više zvukova do njihovih izvornih točaka i proučavajući njihovu varijabilnost kroz godišnja doba i različite regije svijeta. Istraživači su svoja otkrića predstavili 11. svibnja na 184. sastanku Američkog akustičkog društva u Chicagu.