Tijekom povijesti, veliki su izljevi uzrokovali glad, kako regionalno tako i globalno”, rekla je Harrison.
Znanstvenici su otkrili iznenađujući alternativni izvor hrane koji bi mogao spasiti veliki broj života nakon katastrofalnog nuklearnog rata, a to su alge. Nuklearni rat bi zaronio naš planet u duboku nuklearnu zimu. U najgorem scenariju, nuklearna razmjena između SAD-a i Rusije (koje zajedno posjeduju gotovo 90% nuklearnog oružja na svijetu) mogla bi izbaciti do 165 milijuna tona crnog dima u Zemljinu atmosferu, smanjujući površinske temperature za 9 stupnjeva Celzijusa i smanjujući globalnu proizvodnju kalorija za čak 90%.
No, prema novom istraživanju, znanstvenici su otkrili da bi se unutar devet do 14 mjeseci nakon nuklearnog rata ogromni nasadi algi uzgojenih na užadima u Meksičkom zaljevu i duž istočne obale mogli žetvovati – pomažući u prehrani do 1,2 milijarde ljudi. U punom opsegu, farme algi zamijenile bi 15% hrane koju trenutno konzumiraju ljudi, pružajući istovremeno 50% proizvodnje trenutnih biogoriva i 10% stočne hrane. Znanstvenici su objavili svoja saznanja 9. siječnja u časopisu Earth’s Future.
Više od 2 milijarde ljudi bilo bi u opasnosti od gladi nakon umjerenog nuklearnog rata Indije i Pakistana, a 5 milijardi ljudi nakon nuklearnog rata između SAD-a i Rusije”, rekla je koautorica Cheryl Harrison, docentica oceanografije i obalnih znanosti na Sveučilištu Louisiana State, za Live Science. “Stoga je potrebno istraživanje alternativnih namirnica.”
Doomsday scenarij
Najhitniji učinci nuklearnog rata, barem za one na ciljanom području, su spaljivanje, praćeno zračenjem za one u okolnim područjima. Ovi strašni učinci poznati su od trenutka kada su SAD bacile atomsku bombu “Little Boy” na japanski grad Hiroshimu 6. kolovoza 1945.
Jedna bomba, koja ima i do pet puta manji učinak od termonuklearnih bombi u postojećim arsenalima, ubila je procijenjenih 140.000 ljudi u roku od pet mjeseci i uništila ili teško oštetila više od 60.000 zgrada od oko 90.000 koliko ih je grad imao.
Međutim, potencijalno najsmrtonosniji ishod čak i nuklearnog rata malog opsega je utjecaj koji bi imao na poljoprivredu. U doomsday scenariju “nuklearne zime”, radioaktivna prašina i dim blokirali bi značajan dio sunčeve svjetlosti. To bi uzrokovalo pad temperature, gušeći mnoge usjeve diljem svijeta i vjerojatno stvarajući globalnu glad koja bi mogla ubiti milijarde ljudi. U prethodnom istraživanju, znanstvenici su modelirali apokaliptične posljedice nuklearnog rata. Sada, kako bi istražili kako bi neki ljudi mogli preživjeti, znanstvenici su modelirali rast usjeva u okolinama koje ne bi doživjele tako drastičan pad temperature – tropskim oceanima.
“Ocean, i voda općenito, ima veću specifičnu toplinu od zemlje, pa zadržava više topline, i teže ju je zagrijati i ohladiti. Zato radijatori tako dobro rade, pohranjuju toplinu i emitiraju je tijekom vremena”, rekla je Harrison. “Dakle, ocean je odlično mjesto za ciljanje alternativne proizvodnje hrane, za razliku od staklenika na kopnu, koji bi zahtijevali puno grijanja u vremenu kada bi gorivo bilo visoko potraženo.” Znanstvenici su modelom otkrili da bi se farme algi ne samo održale, već i proširile kako bi površinske temperature padale. To je zato što bi hladniji zrak prisilio površinsku vodu da više tone, povećavajući cirkulaciju hranjive vode iz dubine kako bi je zamijenila.
Ljudi bi mogli prebroditi zimu
Budući da jod koji se nalazi u algama može biti toksičan za ljude u velikim količinama, koristi od uzgoja algi u farmama bile bi uglavnom neizravne, rekli su istraživači. Ali korištenjem algi za hranjenje životinja i proizvodnju biogoriva oslobodilo bi preostalo obradivo tlo za druge usjeve. To bi moglo pomoći ljudima da prebrode nuklearnu zimu dok, desetljećima kasnije, klima ne počne oporavljati.
I alge nisu samo pri ruci u slučaju nuklearne zime: mogu biti i spas nakon drugih poremećaja globalnih prehrambenih sustava, poput masivnih udara asteroida ili gigantskih vulkanskih erupcija. Na primjer, erupcija indonezijskog Mount Tambore 1816. godine dovela je do propadanja usjeva i nestašice hrane diljem sjeverne hemisfere, postajući poznata kao “Godina bez ljeta”.
“Tijekom povijesti, veliki su izljevi uzrokovali glad, kako regionalno tako i globalno”, rekla je Harrison. “U svakom slučaju, trebamo plan kako bismo se prehranili u tim scenarijima naglog smanjenja sunčeve svjetlosti.”